Review
Negura Bunget je jedan zaista poseban bend. Ispada da to kažem za svaki bend kojeg recenziram. Za neke je to u potpunosti istina, za neke možda malo manje, no Negura Bunget furaju svoj film do kraja i ne odustaju od toga.
Odabravši riječi kojim će nazvati ime benda iz starog tračkog supstrata rumunjskog jezika (u prijevodu na engleski to znači a black fog coming from a deep dark dense forest), baziravši koncept benda na principu broja 4 koji simbolizira prirodno stanje svemira i svijeta koji nas okružuju i dodavši atmosferu transilvanijske mistike i spiritualnosti u svoju raznovrsnu paletu folka, black metala i ambijentalne glazbe, Negura Bunget se uspjela distancirati od derivativnih bendova kojih je metal, a pogotovo black metal, prepun, i uspjela je stvoriti jedno novo, mistično i nadasve posebno glazbeno iskustvo, zanimljivo ne samo za metalce, nego i iskustvo koje će znati cijeniti i osobe koje s (black) metalom nemaju veze. Nakon što su 2006. izdali glazbeno remek djelo Om, osnivač Negure Bunget, Negru, je 2009. raspustio bend, našao si nove članove s kojima će surađivati, reinterpretirao jedan stariji album, snimio novi i sada, 2011. snimio EP Poarta de Dincolo.
Sa svojih 28 i pol minuta trajanja, Poarta de Dincolo nas vodi kroz 4 (princip broja 4!) pjesme od kojih je jedna ambijentalni instrumental. I moram iskreno priznati da su moja visoka očekivanja ispunjena. Album sadrži sve što bi album Negure Bunget trebao sadržavati: podjednake količine folka i korištenja izvornih glazbenih instrumenata, mističnu atmosferu koja se provlači kroz cijeli EP (kojoj definitivno doprinosi korištenje, meni predivnog i veoma zanimljivog, rumunjskog jezika), zanimljivi riffovi potkovani sirovošću i hladnoćom black metala te izvrsni vokal.
Prve dvije pjesme, Hotar i La Marginea Lumii nas uvode u album zaraznim melodijama i atmosferom te konstantnim mijenjanjem glazbenih stilova. Frig in Oase je jednostavni, iako slojevit ambijentalni komad a EP završava s kratkom i žestokom Poarta de Dincolo. Sve u svemu, kratak, ali sadržajan put kroz najnovije djelo Rumunja.
Iako je to jedna solidna snimka, ne mogu se oteti dojmu kako je možda napravljena prebrzo. Ne bi li bilo možda bolje pričekati, ukomponirati neke nove ideje u dobar temelj te tako stvoriti nešto što će moći parirati albumu Om? To bi novoj formaciji Negure Bunget bio ogroman izazov, nešto s čim će se sigurno morati uhvatiti ukoštac sa slijedećim LP izdanjem. Ovo nam može služiti kao dobro zagrijavanje.
Demian Vokši
/
