Review
Na prvo slušanje debi albuma, iza kojeg stoji britanski producent Shahid Khan umjetničkog imena Naughty Boy, baš ništa! Na drugo slušanje ništa, no malo po malo pojedine stvari su mi postale slušljive, pa dobre, da bi na koncu zaista postale zarazne. Prvo što se lijepi za uho meni je nevjerojatan glas škotske R&B pjevačice Emeli Sandé s kojom je Naughty najviše surađivao na ovom albumu.
"Hotel Cabana" je konceptualni album kroz koji se provlači priča o istoimenom, luksuznom, hotelu u koji navraćaju poznati i slavni, mahom glazbenici, kako bi održavali svoje performanse. Na sveukupno četrnaest stvari koje se nalaze na albumu sa već spomenutom Emeli Naughty Boy je ostvario četiri suradnje. Nikakvo čudo, jer su se njih dvoje, na nekakav čudan način, zajedno probijali kroz britanski glazbeni svijet. Od ostalih suradnji, meni osobno, je najupečatljivija ona s američkim hip hoperom Wizom Khalifom, koji se, svojom pojavom i nastupom, čini kao idealni gost hotela "Cabane". Od ostalih, značajnijih, glazbenika koji su dali svoj obol albumu mogu se spomenuti George the Poet, Ed Sheeran, Chasing Grace, Bastille , Wretch 32, Mic Righteous i Maiday.
Kako sam već spomenuo, prvo što me privuklo albumu je nastup Emeli Sandé upravo na "Welcome to Cabana", prvoj stvari na albumu, koja slijedi odmah nakon dvadesetičetiri sekundnog intra kojim nas glas Georgea the Poeta uvodi u album, Sandé i njen refren su me doslovno oborili s nogu. Škotska pjevačica mi je također odlična na devetoj "Pluto" i "Lifted", dvanaestoj stvari na albumu. "Lifted" je ujedno uz "Wonder", dvojac singlica koje su službeno, uz nekoliko video trailera najavili izlazak albuma. Wiz Khalifa, uostalom kao i na svojim vlastitim stvarima, na "Think About It" progovara samo o količini novaca koju posjeduje i gramaži, ustvari bolje rečeno kilogramaži, marihuane koju je popušio, puši i planira popušiti, upravo stoga sam ga izkritizirao u recenziji njegova debi albuma, no u konceptu "Cabane" ta mi priča izgleda i prilično "cool". Wretch 32 ima perfektnu rap dionicu na "Pluto", no da sve ne bi ostalo samo na hip hop i R&B numerama pobrinuo se Ed Sheeran na "Top Floor", koja me je toliko iznenadila i presjekla taman pred kraj albuma. Stvar je akustična, ljubavna, indie i jednostavno nisam mogao vjerovati da odjednom čujem nešto takvo, dok su mi prvi akordi prolazili kroz glavu, razmišljao sam što tu stvar povezuje s ostatkom albuma, slušajući riječi, naravno da se radilo o hotelu "Cabani". Ista stvar je sa "So Strong", desetoj na albumu, koja donosi suradnju s Chasing Grace, stvar je apsolutno Bon Jovi, te "No One's Here to Sleep", suradnja s Bastille, koja je pak elektronika neke svoje vrste.
Summa summarum, Naughty Boy je izdao prilično korektan album, pogotovo za debi, skupio dobre izvođače i pokazao da kompilacija različitih glazbenika i glazbenih stilova ne mora nužno biti minus. Iako mi je na prvu sve bilo "baš ništa!", ponavljam, na kraju su mi neke od stvari postale jako zarazne i ipak barem jedan palac gore za "Hotel Cabana".
Goran Božić
/
