Review
Po prvi puta predstavljam Vam ovog izuzetnog blues glazbenika, radi se o Guy Davisu i njegovom ovogodišnjem albumu Sweetheart Like You, koji je objavila diskografska kuća Redhouse Records.
Glazbenik koji je više puta osvajao nominacije u akustičnim kategorijama BMA, glazbenik koji je za svoj album (Skunkmello,2006.) dobio prestižnih 5 zvjezdica u jazz/blues magazinu DownBeat. Glazbenik koji je mnoge glazbene kritičare osupnuo i ostavio bez teksta. Eto, to je ukratko ovaj vrsni glazbenik.
Što se tiče njegovog novog studijskog albuma Sweetheart Like You (naziv albuma je po poznatoj pjesmi Bob Dylana o.a.) nije bilo nekih drastičnih promjena sve je i dalje izuzetno dobro; producent je i dalje John Platania (radio je i s: Van Morrisonom, Bonnie Raitt, Chip Taylorom o.a.). Album sačinjava odličan mix akustičnih blues pjesama, kombiniranih sa osjećajnim autorskim skladbama, uz koje su i obrade poznatih blues standarda Muddy Watersove Can't Be Satisfied ( zvedene vrlo nadahnuto uživo o.a.) i Lead Bellyjeve Follow Me Down a tu su još i odlična Hoochie Coochie Man i Baby Please Don't Go (izvedena u spiritual & gospel formi o.a.).
Osim što Guy Davis izvrsno prezentira svoje blues korijene, koji su duboko urasli u raskošnu tradiciju američke glazbe a istovremeno album osvježava i daje mu jaki bljesak autorstva i originalnosti preko nekoliko svojih skladbi, pravih skladateljskih bisera: Slow Motion Daddy, izrazito snažne Angels Are Calling, duboko osobne pjesme Words to My Mama's Song, inspirirane njegovom majkom Ruby Dee, gdje je učešće uzeo i njegov sin Martial Davis.
Osobno, ne mogu propustiti da ovdje spomenem i meni osobno drage: Sweet Hannah, Goin' Back to Silver Spring i Ain't Goin' Down u kojoj je na izuzetan način prikazana sva patnja i muke u onim teškim vremenima obespravljenosti i bremenitog života crnačkog stanovništva Amerike. Guy je uvijek isticao da su na njegovo glazbeno stvaralaštvo najviše utjecale priče njegove bake o teškom životu crnaca na američkom jugu. Druga nepobitna činjenica je da se Guy sam naučio svirati gitaru, nikada nije uzimao nikakve sate već je sve naučio gledajući kako to rade drugi glazbenici. Pa je tako vozeći se u vlaku od Bostona do New Yorka uzeo je gitaru od svirača u vlaku i savladao svoj originalni 'finger – pickig' stil. A ako su biografski podaci točni Guy se po prvi puta susreo s bluesom u dobi od devet godina u ljetnom kampu u Vermontu, gdje ga je Pete Seegerov brat John naučio svirati bendžo. Od tada ta ljubav sve više i više napreduje i raste, ona na ovaj ili onaj način traži stalnu njegu i uljepšavanje. Guy to svakodnevno čini a njegovi albumi su rezultati te zajedničke, uzajamno vrlo raskošne i plodonosne ljubavi.
Ovaj album Sweetheart Like You, kada je u pitanju akustični blues pravo je osvježenje, teme se samo redaju i jednostavno ne znaš, koja je bolja. Guy Davis kao i obično, sve pjesme izvodi vrlo jednostavno, opušteno i vrlo znalački te nadasve izrazito efektno. On to čini onako kako to i dolikuje glazbeniku njegovog kalibra.
Malo je glazbenika poput Guy Davisa, kada se radi o tradicionalnom bluesu i njegovoj prezentaciji od onih 'mlađih' blues glazbenika. Guy je svakako jedan od onih na koje se može računati. Album Sweetheart Like You izvrstan je dokaz kako to treba zvučati i kako to uopće nije lak posao, kao što se čini na prvi pogled. Mnogim ljudima – poklonicima moderne je smiješno, što treba filozofirati kada se radi o vokalu, gitari i osjećaju, ne treba ništa, ali istovremeno treba jako puno, kako bi se oslobodili svi oni osjećaji, koji su zapravo bili duboko pritajeni ili negdje skriveni u nama samima.
Što se tiče albuma Sweetheart Like You ili pak samo jedne pjesme sa albuma Ain't Goin' Down, dovoljno je da se svi ti pritajeni osjećaji oslobode i izađu pred nas. Eto, tako to znalački stvara i radi Guy Davis. Potražite ovaj album, ako već niste i obvezno ga poslušajte!
Mladen Lončar - Mike
/
