Review
Bizarna je činjenica kako je nastalo ime ovog odličnog prog benda. Bruce Soord je na televiziji gledao film u kojem je u jednoj sceni djevojka ukrala ananas. No to je priča iz daleke prošlosti, vratimo se mi u sadašnjost i postavimo pitanje jeli od daleke 2016. godine i albuma „Your Wilderness“ kojeg krasi atribut koncentrirane melanholije, ovo njihov najbolji album?
Pa idemo po redu i utvrdimo jeli to neizolirano mišljenje drži vodu.
Ovaj album na kojem su radili tri godine realiziran je u ovom sastavu: Bruce Soord (gitara i vokal), Jon Sykes (bas i vokal), Steve Kitch (klavijature), te ladies and gentlemen Gavin Harrison na bubnjevima. Njega posebno ističem, naime on je bubnjar benda Porcupine Tree, jedan je od važnih „kotača“ bez kojeg Porcupine Tree ne bi zvučali onako vraški i opako dobro.
Obzirom na prisustvo Brucea Soorda (kao glavnog kompozitora uz navedenog Harrisona) i njegovog prepoznatljivog melanholičnog izražaja, na prethodnim albumima kao da je nedostajalo „krvi i mesa“. A toga na ovom albumu stvarno ne manjka, Soordove gitare koje su poslovično tehnički gotovo savršene, ovdje su prisutnije u svojim „ugrizima“, bas gitari je dana veća izražajnost kroz ponekad zaista „masne“ tonove koji se savršeno uklapaju s bubnjevima u gradnji stabilne korelacije , klavijature svojim (kako je negdje istaknuto) Floydovskim šarenilom postaju nezaobilazne za ovaj projekt, projekt u kojem je meštar Gavin Harrison opetovano postavio osnove iz svog nepredvidljivog magičnog arsenala, te je pokazao kako svirati bubnjeve: fluidno, nenametljivo ali esencijalno (kao i uvijek). Ta suradnja basa i bubnjeva daje konstantan prinos punoće i bogatstva svakoj od zastupljenih kompozicija.
A vokal Brucea Soorda je kao i uvijek vokal primjerene modulacije u kojem ne stanuje emocionalna ekstravagancija.
Postavljena je odlična, kontrastna simbioza mirnoće i energije, savršeno aranžirana i producirana. Njihova glazbena „moda“ u kojoj su nastajale delikatne, raskošne melodije koje su oduvijek krasile rad ovog progresivnog benda kao da su na ovom albumu procvjetale u svojoj dodatnoj raskoši punoj pozitivnih rezonanci. Ovo su kompozicije koje na prvo slušanje izgledaju jednostavne, suštinski su vrlo složene, pa se tako taj efekt nemjerljivo pojačava kroz svaku narednu kompoziciju.
Ovo je jedan od onih albuma na kojem nema nikakvog viška, uobičajenog alibija za popunjavanje minutaže, konzitentnost materijala koji nije puko prepisivanje pretače se iz kompozicije u kompoziciju, realizirana je odlična tonska matrica, materijal koji posjeduje vrijednost poštenog glazbenog „trezorskog zapisa“ jer će autorima donjeti lijepe beneficije i pregršt „glazbenih kamata“, a tako posredno i svima koji će se „utopiti“ u ovom glazbenom bukvaru.
Dojma sam da su Pineapple Thief pozitivno redefinirali svoj inače artikulirani minuli rad učinvši ga više konciznim, energičnim i ekspanzivnim. Prekrasne melodije koje nepatvoreno proizvode emocionalne udare odraz su razočarenja u sve više paranoično okruženje u jedinom nam mjestu za život.
Obzirom da nepobitnu činjenicu da je cijela generacija uskraćena za kvalitetnu glazbu koja se uporno forsira pod krinkom trenda, zadatak ovog benda je da svojom kompozitorskom groznicom prisutnom na ovom albumu donekle ispravi „krivu Drinu“.
„Every Trace Of Us“ ima melodijsku snagu i raskoš kajdanke Stevena Wilsona, klavijature neodoljivo podsjećaju na Barbierijeve minijature koje je ponekad u vinilne brazde znao umetnuti i Roger Waters.
Iz ujednačenog materijala ipak iskaču „The Frost“ (izdan kao prvi singl) sa zaraznim dinamičnim riffom, odličnim bas linijama, odličnom egzekucijom , zatim melodijski ponosna „Rubicon“ koja je poput izgubljenog dijeteta Porcupine Treea, i „All That's Left“ sa distorzijskom gitarom, savršenim prijelazom tempa, „vrištećim“ klavijaturama, te naravno sa savršenom melodijom. A o naslovnoj „It Leads To This“ ne treba trošiti riječi, samo je slušati i slušati.
Jeli slučajno da dva odlična prog benda (Porcupine Tree i Pineapple Thief) imaju iste inicijale?
Nebitno, važno je da su ovaj svijet ispunili prekrasnim i nezaboravnim melodijama.
Đorđe Škarica
/
