Review
Čini mi se zgodno nazvati njegovom varijantom četiriju godišnjih doba završetak jedne prekrasne glazbene odiseje ovog ekstravagantnog mladog umjetnika/wunderkinda kojem je opravdano prikačen nadimak Mozarta modernog doba, prepoznatog od glazbene legende Quincyja Jonesa, a ispričane kroz prethodni triptih Grammyjem nagrađenih albuma koji su iz albuma u album prezentirali autorovu glazbenu progresiju.
Jeli ovo jedan od albuma koji su u ranoj fazi tekuće godine već anticipirali poziciju jednog od najboljih albuma 2024 godine?
Siguran sam da će Jacobov nevjerojatno kompleksan, ali dostupan atanor folka, R&B-a, „uvrnutog“ popa, jazza, funka, gospela zamotan kroz jedinstvene kaleidoskopske harmonije, soničnu složenost, imaginarno spajajnje ritmova nanovo kod slušatelja (pretpostavljam i kod kritike) izazvati ugodne, pozitivne halucinacije i salve odobravanja.
Ovo su bile riječi ovog „malca genijalca“ prilikom izlaska prvog albuma iz serije Djesse: „Svaki od njih biti će različiti svijet, svaki će imati različite okuse.Čekao sam cijelog života (a samo mu je 29 godina) napraviti ovakvu glazbu, koja je svoj put započela kada sam imao svega jedan dan u životu, a još neće biti završena“.
Kroz 16 novih kompozicija ponovljena je njegova hrabrost koju on doživljava kao veliku odgovornost kao i sposobnost širenja glazbenih granica, ovog puta realiziranih kroz koncept gostujućih glazbenika (John Mayer, John Legend, Chris Martin, Steve Vai, Brandi Carlile, Shawn Mendes, Lindsey Lomis) koji su svojim vokalnim i instrumentalnim sposobnostima oplemenili ionako plemenit sadržaj. Mišljenja sam da su svi gostujući glazbenici imali privilegiju biti dijelom aranžerskih/kompozitorskih/producentskih vještina ovog genijalca, davši pri tome svoj maksimum, ako ne i nešto više - kako se to u sportu zna kazati, dali su 110%.
O etiketama Collierove glazbene sintakse možemo govoriti u konvencionalnom smislu kojeg je oblikovao na svoj „čudan“ način, a u kojem nikad ne žrtvuje preciznost u cilju ostavljanja umjetničkog dojma prepunog sofisticirajućih detalja i nestandardnih aranžerskih rješenja.
Siguran sam da mnogi iz raznih pobuda neće sa simpatijama pratiti njegov put, isto tako sam siguran da će ga isti nakon pomnog slušanja njegove najnovije kajdanke s razlogom opravdano poštivati. Istovremeno će se mnogi zakleti da je rođen novi glazbeni Mesija.
Koliko avatara se krije u liku ovog genijalca, čas je ortodksni afroamerikanac koji svoje utočište pronalazi u čistokrvnom gospelu („Witness Me“) koji to i je i nije; čas je autentični rocker („Well“) sa autentičnim ritmom i riffom kojima je nadodao nasnimljene anđeoske vokale. Vesela pjesma koja u trenu obara s nogu, pjesma koja će dugo biti eksploatirana i koja dokazuje autorovu raznovrsnost komponiranja. „Mi Corazón“ uz vokalnu pomoć Camila, kolumbijske pop senazacije posjeduje sijaset „sitnih“ detalja koji ovu pjesmu ravnopravno svrstavaju u sam vrh suvremene latino glazbe dobrim dijelom (osim zarazne melodije) i sinkroniziranim pjevanjem Camila i Jacoba.
„Djesse IV“ najavljen je prekrasnim singlom „Litlle Blue“ u kojoj je glavna vokalna rola pripala Brandi Carlile. Sjaj i optimizam ovog prekrasnog, hipnotičkog folk uratka koji uvijek dobro dođe poput toplog zagrljaja, nanovo je iznjedrila Jacobovu sposobnost pisanja uvjerljivih i pamtljivih pjesama uz uvijek fino modulirani vokal i primjerenu liriku. A tek kada se u pjesmu uključi zbor, otvaraju se rajska vrata.
Collier se ne srami urbi et orbi prikazati svoje obrade tuđih uspješnica (poslušati „All Night Long“). Za ovaj album odabran je evergreen Simona i Garfunkela „Bridge Over Troubled Water“ koji je obojan čistim soulom/gospelom u vokalnim izvedbama Torri Kelly (dobitnica Grammy nagrade za najbolji gospel album „Hiding Place“) i Johna Legenda. Kompozicija koja je dobila novi život, a rezultat je čista ezoterija. Ovo je zasigurno najbolja soul obrada ove fantastične pjesme.
Gore spomenuta „Witness Me“ je opet na tragu gospela s umetnutim hip hopom uz vokalnu pomoć Shawna Mendeza, Kirka Franklina (još jednog ljubitelja gospela s elementima hip hopa i R&B) i britanskog repera Stormzyja.
„Summer Rain“ klasična je, akustična laganica koju su vokalno iznjeli Madison Cunnihgham (za nju postoji mišljenje da je donjela novi nivo interpretacije u folk rocku s elementima klasike) i Chris Thile (američki pjevač, kompozitor i svirač mandoline). Slične pozicije zauzima i „Never Gonna Be Alone“ uz vokalnu pomoć Lizzy McAlpine i Johna Mayera.
„Box Of Stars Pt.2“ svojim je sadržajem sigurno najintrigantnija, bolje rečeno najeksperimentalnija pjesma na ovom albumu (a možda i u cijeloj mu kajdanci), hrabrom i očito ambicioznom pokušaju spajanja možda nespojivog treba pružiti više šansi, jer baš iz prve nije probavljiva konzumacija mješanja glazbenih sadržaja diljem svijeta. Ima tu, kako je netko napisao, disonantne orkestracije (Metropole Orchestra) koja u trenu poprima kubanske ritmove iz kojih zalazi u žestoki gitarski solo (Steve Vai) obogaćen veličanstvenim (nasnimljenim) vokalima.
Otvarajuća „100.000 Voices“ posjeduje nešto od Stingove vibre, solidan je to uradak sa elementima iz kasnije faze Coldplyja (što i nije baš za njihovu pohvalu), sa, meni osobno par akorda koje su znali svirati Yes, opet iz njihove kasnije faze.
Da ovaj album ipak nije savršen, objektivno treba istaknuti i neke od prisutnih mana. Poznata je Collierova sklonost umetanja nekih čudnih aranžerskih rješenja/začina u mnogim pjesmama. Ponekad to pjesmi daje dodatnu uzbudljivost i budi znatiželju, ali mi se čini da takvih intervencija na ovom albumu ima previše.
Popis od 16 zastupljenih pjesama malko je preglomazan i sadrži neke ne baš uspješne pjesme („She Put Sunshine“, „Wherever I Go“, „Over You“ s pomoćnim vokalom Chrisa Martina) oko kojih se autor i nije baš specijalno trudio, ili su bile u nešto drugačijem svjetlu zastupljene na prva 3 Djesse albuma.
Mišljena s početka teksta da će ovaj album konkurirati za album godine svoju verifikaciju treba ostvariti kroz neumoljivog pratitelja glazbe, kroz vrijeme.
Đorđe Škarica
/
« Djesse Vol. 3 
