Review
Alison Goldfrapp je u svibnju 2023. objavila svoj prvi solo album. Mnogima to može zazvučati kao neobična vijest jer vjerujem kako je mnogi ne doživljavaju izdvojeno od njezinog dua „Goldfrapp“ gdje preko dvadeset godina stvara i djeluje zajedno s Will Gregory. Iako duo i dalje djeluje, Alison se odlučila na solo projekt. A mnogi ovaj album neće niti doživjeti kao diskontinuitet, već kao nastavak standardne Goldfrapp diskografije. I neće biti velike zabune. The Love Invention je u svakoj svojoj pori ono što Goldfrapp inače nudi. Slično i prepoznatljivo u najvećoj mjeri.
Ono što me više zabezeknulo je broj godina u kojima se našla naša vokalistica. Vrijeme zaista brzo leti i draga se Alison domogla skoro pa šezdesete, dok je Will Gregory već dobrano preko te brojke. Do prije par desetljeća glazbenike u njezinoj dobi bi zvali rock dinosaurusima, ali vremena su danas drugačija. Danas svaki balavac ima četrdeset godina.
Glamurozno špinčenje kroz disco synth dionice kao i trip hop ritmove nastavlja se i na albumu „The Love Invention“. Prvi su singlovi počeli kapati još tamo početkom godine, da bi ubrzo nakon izdavanja albuma, taman negdje pred ljeto, Alison objavila i posljednji šesti singl s albuma. Iako singlovi, kao uostalom i cijeli album zvuče dosta fluidno i ujednačeno, za ovu priliku istaknuo bih „Never stop“ i „Digging Deeper Now“ koji odlično zvuče i u svojim još plesnijim remix verzijama. A ono što je sama Alison istaknula kroz najavu za ovaj album, koji je prema njezinim riječima posveta plesnom podiju, najviše se oslikava kroz apsolutno kulerski singl „So Hard, So Hot“. One manje zanimljive strane albuma imaju svoje adute u naslovnoj „Love Invetnion“ i „The Beat Divine". Ima još stvari koje u cijelom kolopletu zvuče dosadnjikavo, ali „In Electric Blue“ nije jedna od njih. Također, šteta je propustiti „Gatto Gelato" koji jako lijepo udara i čini savršenu audio kulisu za bilo koju vašu aktivnost.
Sve u svemu dosta plodan album s cool beatovima koji nažalost nije imao većeg dosega. Vjerojatno tome kumuje što se ovaj album lako može zamijeniti s morem sličnih albuma kakvi su se pojavljivali početkom stoljeća. Za retro revoluciju je još prerano, a recikliranje starih ideja se gubi u ćumezu neprimjetnosti. Neki mlađi aranžer bi s ovim materijalom napravio čuda. Ali to više ne bi bila Alison Goldfrapp kakvu volimo.
Nema veze, samo glamurozno bradu gore. Lajk za još jedan niz s tanz set liste.
Darko Hribarić
/
« Silver Eye 
