Review
Ne mogu dovoljno naglasiti koliko sam sretan što nadolazeće snage na domaćoj sceni daju nadu za bolju budućnost ovih prostora barem po pitanju glazbe. Uporniji i radoznao audiofil zaista ima prostora otkriti skrivene dijamante veličanstvenog sjaja nedvojbene kvalitete za koje jedino može postaviti pitanje koliko su izbrušeni u svom izričaju. Jedan od primjera ovakve skupine glazbenika svakako je zagrebački bend Zebas koji je svoju priču započeo ne tako davne 2017. godine, a čine ga braća Luka (ujedno i frontmen i glavni tekstopisac benda) i Matej Zeba na gitarama, basist Matej Emer, bubnjar Franjo Heršak te Jakob Filić na sintesajzeru. Svoje prve autorske singlove „U obilasku“, „Možda već sutra“ i „Nastavi plivati“ obogaćene pratećim vokalima Ivone Šarić izdali su tijekom 2020. godine te momentalno zaslužili prvu nagradu na 24. Hrvatskom glazbenom festivalu u Zaboku. Nakon početnog trijumfa bend sljedeće 2021. godine niza nastupe na festivalima RockLive i CMC-festu koji se održao u Slavonskom Brodu te pod producentskom palicom Josipa Šukera počinju raditi na svom albumu prvijencu, ujedno i predmetu ove recenzije, domišljatog naziva „Sunce je mrak“ koji je svjetlost dana ugledao u travnju ove godine.
Jasno je da se knjiga ne sudi po koricama, pa tako ni album po naslovnici, no već prvim pogledom na omot albuma „Sunce je mrak“ koji potpisuje Dušan Jungić (a pomalo podsjeća na motiv naslovnice velikih Foo Fightersa s njihovog sedmog LP-a „Wasting Light“) da se naslutiti da ovo izdanje sadrži nešto veliko, sanjivo i raznoliko, a opet svjetski. Već samo otvaranje ove cjeline pjesmom „Svijet“ pokazuje tu raznovrsnost glazbenih utjecaja koji sežu od indie popa do rocka s ritmovima koji tjeraju na ples. Aranžman je odličan, glavni riff na gitari podsjeća na one kakve bi komponirao Kurtis Starkie iz britanskog indie benda Slow Readers Club, dinamičke stanke i varijacije podižu instrumental na viši nivo, a vokalna izvedba varira između Lukinog ugodnog baritona do rašpe na refrenu koja je još izražajnija u izvedbama uživo, a u cjelokupnu se kompoziciju uklapa naprosto fantastično. Važno je i napomenuti da se već na prvoj pjesmi Luka Zeba nameće i kao vrsni tekstopisac čiji stihovi uhvate slušatelja i ne puštaju. Narednu „Alarm“ krase prekrasne bas dionice Mateja Emera i sanjiv ugođaj u cijelosti dok naslovna „Sunce je mrak“ opravdava svoj status space pop/rock prizvukom, ponovo zanimljivim dionicama na žičanim instrumentima, zvučnim efektima i izraženom dinamikom. „Memento“ također ima odličan tekst i aranžman koji sadrži elemente „dream popa“ nalik na one Still Cornersa. „U redu“ je ritmična poslastica s jakom socijalnom porukom i izraženom važnosti Filićevog sintesajzera, a okosnicu instrumentala sljedeće „Rolanje po valovima“ čine Emerove bas dionice. „Sputnik“ je još jedna indie kompozicija koja kao da govori o istraživanju svog bivstva uz pomoć bližnjega istodobno osluškujući sebe samog u bespuću. Album na pozitivnu notu zatvara „Nisi sam“ s također jakom porukom koju bi svatko trebao poslušati u svojim mračnim trenucima od kojih koliko god se trudili ne možemo uvijek uspješno pobjeći. Fade-out na samom kraju kao da slušatelju želi poručiti da riječi „pokušaj da vjeruješ – ovaj grad nije isto bez tebe“ moraju neprestano odzvanjati u njegovoj podsvijesti istodobno, nadam se, najavljujući sljedeće poglavlje priče novim izdanjem.
I time je ovo putovanje završilo. U stvaralačkom potpisu Zebasa razlučuje se gomila raznovrsnih utjecaja te bi bilo nepošteno prema dečkima prisilno ih trpati u određene glazbene okvire. Privrženost zvučnim efektima, indie gitarskim dionicama, takozvanim „drum padovima“ i disko ritmovima te na trenutke pomalo „funky“ bas dionicama slušatelju daju do znanja da dečki uživaju u svom stvaralaštvu i svoju sklonost eksperimentiranju u potrazi za vlastitim zvukom sve dok ne pronađu upravo onaj koji zadovoljava potrebe date kompozicije. Povrh svega navedenog, Lukini stihovi, poput Ripperovih u pjesmama Pipsa, vode slušatelja na putovanje kroz emocionalne i duhovne sfere, ali nerijetko i prostor-vrijeme budući da im je isto čest motiv u ovom prvom poglavlju djelovanja. Sve u svemu, dečki su si postavili čvrste, stabilne temelje za daljnji rad te ovim izdanjem pokazali da imaju gomilu potencijala stvarati kvalitetnu glazbu, izazivati u ljudima potrebu za plesom, ali i odašiljati jake pa i katarzične poruke poučnim stihovima koji se mogu tumačiti na više načina, ovisno o emocionalnom stanju slušatelja. U svakom slučaju, može se s pravom zaključiti da Zebasi dopiru do slušatelja i instrumentalno i vokalno. Preostaje nam čestitati na odličnom debiju te zaželjeti puno sreće i uspjeha u daljnjem radu koji ćemo sigurno pratiti budnim okom.
Juraj Dukić Hrvoić
